Zanimljivi fragmenti „Biblije", ,,Kurana", ,,Popol Vuha". „Kabale", „Gilgameša" i drugih svetih knjiga i epova, godinama vec zbunjuju naucni svijet i istraživace drevne prošlosti. Kada se ovome pridruže i zbunjujuca arheološka otkrica, slika dobija još nerazumnije boje i dimenzije.
Da lije naša planeta bila domacin gostiju iz Svemira?
- Pretpostavka da su Zemlju posjetila nepoznata razumna bica nije ni nezamisliva, niti odstupa od priznatih nacela prirode kaže Ernst fon Kuon. - Potpuno je zamislivo da su razumna bica na nekim drugim planetarna mnogo razvijenija nego ljudi na našoj Zemlji, da su davno prije nas pocela letjeti Svemirom i u praistoriji se spustila na Zemlju. Svako ko ima malo mašte može to zamisliti.
Ako je vjerovati kineskim izvorima, 1938. godine arheolog Ci Pu Tei došao je do zanimljivog otkrica. Te godine je kineski arheolog u pecinama Bajran-Kara-Ula, na Tibetu, pronašao niz grobova u kojima su se nalazili neobicno mali skeleti (poput onih otkrivenih u Tenesiju i Kentakiju!) velikih lobanja. Zidovi pecina bili su ukrašeni astronomskim i svemirskim slikarijama: crtežima zvijezda, planeta suncevog sistema, ljudi u „skafanderima"!
Zagonetna poruka
Medutim, po svoj prilici, sve to ne bi izazvalo interesovanje nauke, jer su slicna nalazišta otkrivana i u drugim dijelovima svijeta, da nije, navodno, bilo pronadeno i 716 ploca okruglog oblika, debljine dva centimetra, koje su bile ispisane nepoznatim klinastim pismom!
Profesor Tsum Um Nui, sa Akademije za praistoriju Pekingu, dakle, uvaženo i priznato ime nauke, dešifrovao je tek 1962. godine neke od zapisa sa neobicnih ploca. Rezultate svoje upornosti Tsum Um Nui je objavio godinu dana kasnije pod naslovom: „Klinasto pismo o kosmickim brodovima"!
Prema prevodu kineskog profesora, specijaliste za praistoriju, na plocama je, izmedu ostalog, pisalo:
,,...Sletjeli smo sa neba našim letjelicama. Naši muškarci, žene i djeca, skrivali su se deset dana u pecinama. Kad su mještani, konacno, shvatili naše znakove, razumjeli su da imamo miroljubive namjere..."
Dakako, djelo Tsum Um Nuia, izazvalo je istinsku senzaciju u naucnim krugovima, ali su nakon dva kriticka osvrta u njemackom “Das wegetarische Uniwersum” i sovjetskom Sputnjaku , kineski arheolozi prestali da govore o plocama i svemirskoj katastrofi od prije više od 12000 godina!
Zbog cega? Da li samo zbog kritike njemackih i sovjetskih naucnika? Ilije posrijedi neki drugi, važniji razlog? !
Inace, strpljive ekipe areheologa. koje vec decenijama istražuju po azijskom kontinentu, do danas su otkrili veliki broj nalazišta, koja su još uvijek obavijena neprozirnim velom misterije.
Eskimi u Kini!
U džungli, pored rijeke Ganga, istraživaci su 1921. godine otkrili ruševine fantasticnog grada Mohendžo Dara. Izvještaj arheologa je više nego zbunjujuci:
Mohendžo Daro je nekad bio cvjetajuci grad. Izgleda kao da je potekao sa nekog crtaceg panoa nepznatog futuristickog arhitekte. Zacuduje potpuno odsustvo uobicajene istocnjacke ornamentike. Ne zna se ko ga je izgradio. Teoretski on ne bi trebalo da se nalazi na tlu Indije...
Kada se covjek krece kroz Mohendžo Daro ima utisak da se krece današnjim ulicama gradske cetvrti bilo kojeg grada na Zapadu. Taj utisak stvaraju prostrane gradevine kojima nedostaje bilo kakav ukras i koje su iskljucivo - funkcionalne!
Ništa manje zanimljivo i zbunjujuce otkrice nacinio je i doktor Vajdenrajh 1913. godine. On je u pecinama Cu-ku-tjena, nedaleko od Pekinga otkrio nekoliko lobanja i skeleta, ali to ne bi izazvalo nikakvu senzaciju da jedna lobanja nije pripadala evropejskom tipu covjeka, druga nekoj mladoj ženi sa neobicno uskom glavom malezijskog tipa, a treca je imala izrazite osobine Eskima!
Doktor Vajdenrajh je bio više nego zbunjen, pa je umjesto uobicajnog izvještaja napisao samo nekoliko rijeci: ,Kako su Evropljani i Eskimi dospjeli u Kinu prije nekih trideset hiljada godina? Cime?!...
Od 1913. godine, pa do danas, niko nije uspio da odgovori na ova zanimljiva pitanja.
Godine 1959. godine, pekingški profesor dr Cou Ming Cen, pronalazi u pustinji Gobi savršen otisak jednog rebrastog džona, cija je starost procijenjena na -milion godina!
I jedan metalni pojas iz grobnice kineskog generala Cou-Cua (265. - 316. g.n.e.) predstavlja ništa manju misteriju. Detaljnom analizom je utvrdeno daje pojas nacinjen od 10 odsto bakra, pet odsto mangana i 85 odsto aluminijuma! Medutim kako je u svijetu poznato, aluminijum je prvi hemijskom metodom dobio naucnik Ersted - 1825. godine!
Znaci li to daje elektroliza u staroj Kini bila poznata još prije 17 stoljeca, ili postoji neki drugi nacin dobijanja aluminijuma, koji je nepoznat savremenoj nauci?!
Fantasticna znanja
Ipak, najviše zbunjuje jedna storija zabilježena u mnogim rukopisima drevne Kine. Po njoj je car Cin-Ši (259. - 210. p.n.e) imao neobicno ogledalo koje je moglo da „osvijetli kosti i unutrašnje organe ljudskog tijela"! Iks zraci u drevnoj Kini?! Upravo tako! Magicno ogledalo je, kao i savremeni fluoroskop, korišteno isljucivo u medicinske svrhe - za dijagnozu bolesti!
Prastari stanovnici azijskog kontinenta izvanredno su poznavali i tajne Kosmosa. Indijske „Vede" sasvim su odredene u pogledu života na drugim planetarna, a Teng Mu, naucnik iz vremena dinastije Sung, vrlo logicno sumira mišljenja kineskih ucenjaka o univerzalnosti života:
„Koliko bi bilo nerazumno pretpostaviti da osim Zemlje i neba, koje mi možemo vidjeti, ne postoji nijedno drugo nebo i nijedna druga Zemlja!"
Ucenjaci iz raznih krajeva svijeta, paleontolozi, arheolozi, egzebiolozi, cak i najpoznatiji konstruktori kosmickih brodova, vec decenijama proucavaju „Mahabharatu", najveci herojski ep Indije, pokušavajuci da proniknu u njegove tajne poruke. U ljeto 1974. godine, u sovjetskom casopisu „Tehnika maladoži", objavljen je vrlo zanimljiv osvrt.
,,Folklorna zbivanja i pojmovi" - kaže se u sovjetskom - "ne privlace pažnju istraživaca zbog toga što se cesto ne mogu identifikovati s necim realnim. Takvi su, na primjer, opisi letecih mašina u drevnim spisima, o kojima se nešto ozbiljnije pocelo razmišljati tek pri pojavi prvih aviona. Gotovo identican slucaj je i sa pominjanjem nebeskog oružja, koje naucnici nisu mogli, a ni htjeli, da shvate sve do polovine ovog stoljeca.
Vjerovatno je prvu paralelu izmedu tog cudesnog oružja i atomske bombe, povukao profesor Openhamjmer, kada je, poražen njenim djejstvom, naglas citao odlomke iz indijskog epa , Mahabharate" o „svjetlosti koja je hiljadama puta jaca od Sunca".
Prema nekim arheološkim nalazima, pretpostavlja se, da naši preci nisu ratovali iskljucivo - macevima, kopljima i strijelama! Zašto su, na primjej, razvaline glavnog grada Hetske države, Hatutasa, istopljene u vecoj mjeri nego što je to slucaj sa požarima?! Zašto na granitnim zidovima irskih tvrdava Dundalik i Ekos, postoje tragovi neobicno jakog topljenja? !
Mark Tven je, putujuci 1867. godine po Bliskom i Srednjim istoku, opisao razvaline Babilonske kule:
Bilo je osam kula, od kojih dvije danas stoje - džinovske gradevine od opeka, presjecene napola od zemljotresa, opaljene i dopola istopljene munjama razgnjevljenog boga...
Babilonskom kulom obicno se naziva babilonski zikurat, ogromna sedmospratna gradevina s obimom temelja od oko 360 i visinom od 90 metara. Ostaci zikurata raskopani su tek pred prvi svjetski rat. Mark Tven je, ocito, imao u vidu razvaline kupole hrama u Borsipu, nekoliko kilometara od Babilona. Te ruševine su istopljene ne samo spolja nego i iznutra.
Areheolog i istraživac drevnih kultura E. Ceron. zabilježio je u svoj dnevnik:
Ne može se naci objašnjenje za tako ogromnu temperaturu, koja je ne samo usijala, nego i istopila stotine pecenih opeka, spalivši citav skelet kule, koja se pretvorila u kompaktnu masu slicnu istopljenom staklu...
Ubitacno oružje brahmaširas
Prije nekoliko godina, u Indiji je pronaden jedan radioaktivni skelet, cija je radioaktivnost bila deset puta veca od normalnog nivoa. Nije li to još jedna indicija da su sanskritski tekstovi o atomskom ratu u praistorrji, možda istiniti? !
Površina pustinje Gobi, nedaleko od jezera Lob Nor, prekrivena je staklastim pijeskom koji je nastao nakon nedavnih atomskih proba u Kini. Ali, ta ista pustinja ima izvjesna podrucja sa slicnim staklastim pijeskom, koji tu leži vec hiljadama godina.
Šta je to tako mocno i zagonetno prouzrokovalo tako paklenu jaru, koja je u praistorijsko doba istopila pustinjski pijesak?
Uzrok topljenja ostao je do današnjeg dana zagonetan. Da li se on može naci u folkloru drevnih azijskih naroda?
Najinteresantnija i najsistematizovanija informacija nalazi se u drevnoj indijskoj literaturi. Evo kako „Mahabharat" opisuje cudesna oružja „brahmaširas":
Tada Rama pusti strijelu neodbranljive moci,
Užasnu, smrtonosnu...
I ta dalekometna strijela
Zapalila je mocnog rakšasa
I kocije sa konjskom zapregom,
Potpuno zahvacene plamenom.
Raspadaše se na pet prirodnih elemenata...
Njegov skelet, meso i krv ne izdržaše.
Spalilo ih je oružje.. .
Ni pepeo ne ostade od njih...
Ovdje nije neophodna ,.atomska" interpretacija. Za one koji poznaju djejstvo napalma, takav opis nije nimalo fantastican. Ali, zar je napalni postojao u drevnoj Indiji? Zar je to strašno oružje uništavalo život i u praistorijsko vrijeme?!
No comments:
Post a Comment