NIKAD PROCITANA KNJIGA

Hoce li u skorijoj buducnosti konacno biti procitan "Voynichev rukopis", najtajnovitija
knjiga svijeta !? Kad je americki kolekcionar i prodavac starina Wilfrid M. Voynich, po
kojemu je taj manuskript i dobio ime, 1912. godine u vili Mandragone blizu Rima
pronašao nepoznati rukopis, nije bio svjestan na kakvu je tajnu
naišao. Kako se obvezao na diskreciju, antikvar nije mogao reci ni
kako je došao u posjed rukopisa, pa je njegovo podrijetlo postalo
još tajanstvenije, posebno nakon što se utvrdilo da je napisan na
jeziku i pismu koje nitko ne razumije. Nakon što je Wilfrid Voynich
1912. godine, kupio tajanstveni rukopis, razdijelio je kopije
posvuda u nadi da ce netko uspjeti dešifrirati tekstove, ali do
danas "Voynichev rukopis", koji je pohranjen u biblioteci
Univerziteta Yale u Americi, uprkos brojnim pokušajima, još nitko
nije odgonetnuo. Knjiga je napisana na pergamentu, debela je
samo cetiri centimetra, dimenzija 15 puta 22,5 centimetra, korice su prazne i na njima
nema naslova, imena autora, ni nikakvoga drugog podatka. Tajanstveni rukopis se
sastoji od 235 stranica ispisanih urednim, ali neprepoznatljivim slovima, na sasvim
nepoznatom jeziku ili jezicima, a vecina stranica ilustruirana je koloriranim crtežima
cudnih biljaka, astrološkim simbolima i zodijackim karatama te malim golim ženama.
Slova gustog rukopisa uklapaju se u neobicne crteže, pa postoje pretpostavke da se radi
o nekoj vrsti tajnog alkemijskog spisa. Ipak, dok se ne pronade kljuc za dešifriranje
teksta, samo ilustracije mogu naputiti na tematiku te cudne knjige koja podsjeca
na naucni rukopis o biljkama, biljnim pripravcima i farmakologiji, astronomiji, biologiji ili
kozmologiji.

NEOBJAŠNJIVI CRTEŽI
Na osnovi kaligrafije, crteža, pergamenta i pigmenta, Voynich je rukopis datirao na kraj
13. stoljeca i pripisivao ga franjevcu Rogeru Baconu. Vjerovao je da bi dešifriranje toga
rukopisa bilo iznimno važno za povijest nauke jer je taj
filozof i teolog bio zagovornik eksperimentalnog pristupa
nauci te zainteresiran za medicinu, astronomiju, alkemiju i
astrologiju. Bacon je dvadesetak godina bio zatocen u
samostanu, a imao je dobra razloga šifrirati rezultate svojih
naucnih istraživanja jer je u svojim spisima predvidio
pojavu automobila, lokomotive, parobroda i aviona. Ali,
naucnici koji su poslije analizirali pergament i pigment
kojim je ilustriran, zakljucili su da rukopis potjece iz 15. ili
16. stoljeca. Možda se, kako neki pretpostavljaju, može
povezati i uz genijalnog Leonarda da Vincija. Iako je bilo
mnogo pokušaja dešifriranja s razlicitih aspekata, ni do
danas nije poznato je li "Voynichev rukopis" šifriran ili možda ispisani tekst nema
uopce nikakva smisla. Još nema odgovora ni na pitanje jesu li prekrasni crteži biljaka,
astroloških znakova te popratni tekstovi medusobno povezani.
Otkuda fantasticni crteži neidentificiranih biljaka, nizovi malenih golih žena u kadama
povezani kompliciranim vodovodnim cijevima koje više izgledaju kao anatomski dijelovi,
zabilješke o zvijezdama i nebeskim sferama. Što predstavljaju zagonetne karte na kojima
neki razaznaju astronomske objekte videne kroz teleskop, a neki žive stanice videne kroz
mikroskop. Na tim kartama prisutan je i neobicni kalendar zodijackih znakova naseljenih
malenim golim ljudima.

VANZEMALJSKI RUKOPIS
Moguce je da "Voynichev rukopis" nosi poruke iz nekog drugog svijeta, navodi grupa SF
istraživaca. Njihove analize iz 2001. godine podržavaju teoriju da su ga ispisali
vanzemaljci. Tajanstveni Voynichev manuskript ukazuje na to da su bica iz svemira
posjetila Europu još u srednjem vijeku, zakljucak je te grupe odgonetaca. Vanzemaljci su
ispisali manuskript te ga ilustrirali crtežima biljaka i cvijeca kakvo na Zemlji ne postoji.
Potencijalni odgonetaci na razlicite su nacine postavljali zadatak transkripcije Voynicheva
alfabeta. Poznata je teorija kriptologa Williama F. Friedmana, koji je 1944. godine
pokušao riješiti zagonetku "Voynicheva rukopisa" posredstvom modela proto-esperanta
koji je u 17. stoljecu stvorio filozof John Wilkins.

Vrlo zanimljivu tezu o "Voynichevu rukopisu" kao dijelu katarskih svetih spisa postavio je
1987. godine ruski filozof dr. Leo Levitov. Male žene u kadama, koje su toliko zbunjivale,
za Levitova predstavljaju sakrament katara, smrt rezanjem vena kako bi iskrvarile u
toploj vodi. Ni crteži biljaka, koji se nisu mogli razriješiti kao botanicki prepoznatljive
vrste, za Levitova nisu nikakav problem jer su i to simboli katara, znakovi božice Izis,
koja je kljuc i za tumacenja astroloških karti. Levitov je cak napravio i prevode nekih
dijelova "Voynicheva rukopisa" ustvrdivši da nisu pisani u šiframa vec posebnim pismom
koje je sastavljeno od srednjovjekovnog flamanskog s brojnim posudenicama iz
starofrancuskoga i starogermanskoga. Medutim, mnogima takva teorija nije bila odvec
uvjerljiva pa je obnovljen pokušaj stvaranja transkripcije "Voynicheva rukopisa" koju bi
mogao procitati kompjutor.

EKSCENTRICNI RUDOLF II
Širom svijeta je uz pomoc Interneta pokrenuta velika akcija stvaranja transkripcija
"Voynicheva rukopisa" i njihova prebacivanja na kompjutore. Mnogi i nadalje tvrde da je
tekst napisan u šiframa jer se sastoji od prilicno cudnih znakova, od kojih neki neodoljivo
podsjecaju na latinska slova i rimske brojke, no unutrašnja
struktura rijeci nije slicna ni jednom obrascu nama poznatih
jezika. Medutim, podjednako su uporne i pretpostavke da je
tajni rukopis zapravo prevara. Cak se posumnjalo da je tekst
krivotvorio sam Voynich, što je uskoro otpalo kao mogucnost
jer su strucnjaci koji su datirali rukopis dokazali da je on
postojao i prije. Mogao je, dakako, biti krivotvoren i u 16.
stoljecu, kada je prema legendi na dvor Rudolfa II. stigla
nepoznata osoba i prodala mu ovaj rukopis za tri stotine
dukata, što je u to vrijeme bila golema svota. Taj prvi
istorijski trag vodi do ekscentricnog cara Svetoga Rimskog
Carstva, koji je ujedno bio i kralj Hrvatske i Ceške na prelazu
iz 16. u 17. stoljece. Rudolf se više bavio alkemijom i astrologijom nego državnim
poslovima i na svom je dvoru u Pragu bio okružen astrolozima i mnogim naucnicima.
Podjednako su ga fascinirale igre, šifre i muzika, pa se takvom zanesenjaku mogao lako
prodati tako izazovan mamac. Iako mnogi strucnjaci tvrde da je malo vjerovatno da bi
netko u 16. stoljecu mogao tako savršeno poznavati unutrašnje strukture jezika, Gordon
Rugg sa Univerziteta Keele u Velikoj Britaniji ovih dana obnavlja teoriju da je tajanstvena
knjiga, koju nitko nije uspio dešifrirati, zapravo krivotvorina. Odbacujuci model
kompjutorskog programiranja, taj naucnik iz Engleske ponovno oživljava tezu o ulozi
nepoznate osobe koja se pojavila na dvoru cara Rudolfa II., jednog od najekscentricnijih
europskih monarha svih vremena, i prodala mu ovaj rukopis.

DJELO PREVARANTA !?
U vrijeme kada je na dvoru Rudolfa II. boravio veliki engleski moreplovac, astrolog,
carobnjak i okultist John Dee, spominjala se izvjesna tajnovita knjiga, koja je sadržavala
samo hijeroglife, a koju taj mag ni nakon mnogobrojnih pokušaja nije uspio protumaciti.
Poslije Deeja knjiga je završila kod Jacobusa de Tepenecza, upravitelja Rudolfovih
botanickih vrtova. Tu joj se gubi svaki trag i posve je nejasno kako je na kraju nadena u
Rimu. Iako teoriju o krivotvorenju navodno pobijaju statisticki podaci o kolicini rijeci
karakteristicnih za prirodne jezike, Gordon Rugg je najavio da ce iducih mjesci i dokazati
kako je tekst "Voynicheva rukopisa" besmislen i nacinjen samo da bi se izmamio silni
novac od zanesenog cara Rudolfa II. U naucnom radu koji je izišao skoro u casopisu
"Kriptologija", dr. Rugg vjeruje da ce to ostvariti uz pomoc table od cetrdeset redova i
trideset i devet stupaca. Nakon što je dijagonalno izrezao tri kvadrata i ploce poceo
pomicati, citajuci pritom rijeci koje su mu se pojavljivale u tajanstvenom rukopisu,
utvrdio je da može dešifrirati i ostale lingvisticke obrasce. Ako se istraživanja s tablama i
plocama pokažu tacnima, to ce znaciti da je tekst vjerovatno djelo nekoga od istorijskih
prevaranata, tvrdi doktor Rugg, te pokušava ucvrstiti otprije poznatu teoriju o
elizabetinskom placeniku Edwardu Kelleyju, avanturistu, mistiku i alkemicaru, koji je bio
dovoljno spretan za podvalu kojom se vec stoljecima bave mnogi naucnici.
Nadajmo se da ce tajna rukopisa uskoro biti otkrivena...